Podsjetnica SP
Podsjetnica SP 1966 (Engleska) | Podsjetnica SP 1966 (Engleska) |
| Friday, 20 November 2009 | |
SP 1966 ostalo je zlatnim slovima upisano u povijest engleskog nogometa. U najljepšem mogućem scenariju za njih pred svojom publikom došli su do jedine titule svjetskog prvaka. Nakon što su bili bolji od Nijemaca u utrci za organizaciju SP isto su učinili i u kontroverznom finalu proslavivši pobjedu 4:2...
Gradovi: London, Sheffield, Birmingham, Manchester, Liverpool, SunderlandDatum odigravanja: 11. srpnja – 28. srpnja 1966. godine Zemlje učesnice: (16) Engleska, Urugvaj, Meksiko, Francuska, Zapadna Njemačka, Argentina, Španjolska, Švicarska, Portugal, Mađarska, Brazil, Bugarska, SSSR, Sjeverna Koreja, Italija, Kina Odigrano utakmica: 32 Ukupno golova: 89 Prosjek golova po utakmici: 2,78 Ukupan broj gledatelja: 1.614.477 gledatelja Prosječno gledatelja po susretu: 50,452 Zlatna kopačka: Eusebio (Portugal) 9 golova SP 1966 je imalo i jednog neobičnog junaka, psa Picklesa koji je u grmlju nanjušio ukradeni Jules Rimet pokal namijenjen svjetskim prvacima. FA je za svaki slučaj napravio kopiju pokala koji je danas izložen u Nacionalnom muzeju nogometa. To je ujedno bilo i prvo Svjetsko prvenstvo koje je imalo službenu maskotu, lava nazvanog World Cup Willie. Iako je to bilo Svjetsko prvenstvo s najvećom posjetom, gledatelji su gledali defanzivan nogomet u kojem je lepršavost zamijenila taktika. Domaćini su izišli kao pobjednici skupine uz postignuta samo 4 zgoditka ali bez ijednog primljenog, a Urugvaj je bila druga momčad koja se plasirala među 8 najboljih. Preostalih 6 reprezentacija su bile su Portugal, Sjeverna Koreja, Zapadna Njemačka, SSSR, Mađarska i Argentina. Portugalci su u četvrtfinalu nakon zaostatka od 3:0 uz pomoć magična četiri gola crne pantere Eusebia i jednog gola Augusta savladali Sjevernu Koreju i plasirali se u polufinale. Geoff Hurst je bio strijelac za pobjedu Engleza nad Argentincima, dok su Nijemci sa 4:0 izbacili Urugvajce, a Sovjeti sa 2:1 svoju ispostavu Mađarsku. Oba polufinalna meča su završila identičnim rezultatom 2:1. Beckenbauer je bio strijelac pobjedničkog gola za Nijemce protiv Sovjeta na Goodison Parku, dok je tu ulogu na Wembleyu protiv Portugalaca odigrao Bobby Charlton. U finalnoj utakmici većina od 97.000 gledatelja na veličanstvenom Wembley nadalo se samo jednom – pobjedi Engleza. Dočekali su je, ali tek nakon produžetaka. Nijemci su došli u vodstvo u 12. minuti golom Hallera, da bi Hurst četiri minute kasnije donio izjednačenje za domaćine. Gol Martina Petersa u 78. minuti za vodstvo Engleza donosi novu erupciju oduševljenja na već na već proključalim tribinama. Kad su već svi bili na nogama, minutu prije kraja Weber iz slobodnog udarca donosi konačnih 2:2 u regularnom vremenu. U 98. minuti se događa najkontroverzniji zgoditak u povijesti Svjetskih prvenstava. Hurstov udarac se odbija od vratnicu i udara na crtu nakon čega izlazi izvan gola, na što linijski i glavni sudac pokazuju na centar. Niti nakon milijun ponavljanja nije moguće odgonetnuti da li je lopta prešla crtu ili nije. Nedoumice oko ishoda riješio je svojim trećim pogotkom na utakmici Geoff Hurst čime postaje jedini igrač koji je postigao hat trick u finalima Svjetskih prvenstava. FINALE: Engleska – Zapadna Njemačka 4:2 (nakon produžetaka) Stadion: Wembley, London Posjeta: 97,000 gledatelja Sudac: Gottfried Dienst (Švicarska) Engleska: Gordon Banks, George Cohen, Ray Wilson, Nobby Stiles, Jack Charlton, Bobby Moore, Alan Ball, Roger Hunt, Bobby Charlton, Geoff Hurst, Martin Peters. Zapadna Njemačka: Hans Tilkowski, Horst Hoettges, Karl-Heinz Schnellinger, Franz Beckenbauer, Willi Schulz, Wolfgang Weber, Sigi Held, Helmut Haller, Uwe Seeler, Wolfgang Overath, Lothar Emmerich. Strijelci: Haller (12), Hurst (18), Peters (78), Weber (89), Hurst (101), Hurst (120). |
| < Prev | Next > |
|---|